Pedijatrija Štampanje

Analogno sa biološkom nemjenom matične mliječi kao hrane za razvoj i rast larvi (organizmi u razvoju), matična mliječ se uspješno koristi upravo u preventivi i terapiji kod djece. U literaturi postoji mnoštvo podataka o visokoj efikasnosti primjene matične mliječi kod bolesne i iscrpljene djece. Iz ranijih radova ruskih autora navest ćemo rad Lebedeve (1959), u kome je autorica opisala liječenje matičnom mliječi jednogodišnje djece oboljele od hipotrofije. Nakon sedam dana primjene matične mliječi (po 5 mg tri puta dnevno, intrarektalno), kod djece se primjećivalo povećanje tjelesne težine, poboljšanje općeg stanja, apetita, sna, turgora tkiva, elastičnosti kože i potkožnog masnog sloja. Kasnije su i drugi autori dolazili do sličnih rezultata. Rošal (1960) opisuje pozitivni tarapeutski efekat u liječenju matičnom mliječi djece sa trajnim formama hroničnog poremećaja ishrane, Iljaš (1962) ukazuje na efikasnost njegove primjene kod poremećaja ishrane kod dojenčadi. Ovaj autor naglašava da se pozitivan efekat liječenja matičnom mliječi postiže i u slučajevima kada ranije primjenjivana, i klinički prihvaćena stimulativna sredstva (transfuzija krvne plazme, vitaminoterapija, aeroterapija i dr.) nisu davale pozitivne rezultate. Također nije bilo nikakvih sporednih negativnih pojava. Slične efekte opisuju Vasiljeva (1962) u liječenju distrofije kod djece i Sudakova (1962) kod oboljenja lokomotornog sistema kod neuhranjene djece. Visoku biostimulativnu aktivnost matične mliječi utvrdili su Fatejeva i Galst (1974) u liječenju prijevremeno rođene djece sa hipotrofijom, kao i Dešćenkina i Iljaš (1974) u liječenju novorođenčadi sa ukutrašnjom moždanom traumom. Iz navedenih primjera proizilazi da upotreba matične mliječi za stimulaciju rasta i razvoja organizama djece, kao i kod pčela, daje pozitivne rezultate. (Dragan Panić: Matični mleč - Beograd, 2000.)