Jetra i žučni putevi Print

Na mnogim svjetskim klinikama, već duži niz godina, sve se intenzivnije primjenjuje i ujedno proučava primjena pčelinjih proizvoda u liječenju jetre i žučnih puteva (vodova).

Poznato je još od davnina da je med sa velikim uspjehom korišten u liječenju jetre i žuči, pa nije iznenađujuće da ga i danas ljekari sve češće preporučuju svojim pacijentima zajedno sa drugim proizvodima iz košnice - matičnom mliječi i polenom.

Jetra ima višestruke uloge u našem organizmu, često je nazvana centralnom laboratorijom organizma, supstance primljene iz čitavog organizma tamo se rastvore, obrade i u potpunosti iskoriste. Jetra proizvodi žuč i izlučuje je u žučnu kesu, odakle žuč žučnim vodovima stiže u crijeva i tako biva omogućeno varenje masti. Sposobna je da razgradi i odstrani mnogobrojne otrove koji se stvore u tijelu. Jetra također služi i kao rezervoar krvi koju stavi na raspolaganje kada se zato ukaže potreba. I nije tu kraj priči o važnosti jetre u čovječijom organizmu, a sama činjenica da čovjek ne može živjeti bez jetre nam govori o tome da je oboljenje ovog organa uvijek jako ozbiljna stvar.

Pčelinji proizvodi se koriste u liječenju jetre prvenstveno radi toga što sadrže šećere - voćni i posebno grožđani, koji se već odavno primjenjuje u ovu svrhu. Oba ova šećera se odlikuju lakom probavljivošću, tj. ne zahtijevaju za razlaganje prisustvo sokova za varenje, nego direktno idu u krv, a time i u jetru gdje se deponuju u obliku glikogena koji predstavlja zalihu šećera, tj. "rezervoar goriva" za čitav organizam. Jetra sadrži mnogo glikogena, posebno kada je zdrava. Bolesna jetra gubi glikogen i na njegovo mjesto se talože masti i tako se razvija "masna jetra". Uzimanjem grožđanog i voćnog šećera stvara se materijal koji gradi glikogen koji potuskuje stetne masti iz jetre i tako regeneriše jetru.

Pčelinji proizvodi sadrže fermente (dijastazu, invertazu, katalazu i sl.) čije je unošenje jako korisno kada oslabe probavne funkcije radi oboljenja jetre. Prisustvo inhibina, koji sprječava infekciju, u pčelinjim proizvodima te njihovo konzumiranje je od izuzetnog značaja kod pojave oboljenja jetre i žuči. Također prisustvo fosfora, kalija i mnogih drugih mikro i makroelemenata u pčelinjim proizvodima utiču pozitivno na samu jetru.

Zbog izuzetne aktuelnosti problema sa kojima se susrećemo kod liječenja jetre, treba ovom prilikom iznijeti i stavove rumunskih autora Ćupija A., Dragulesku N. i Tanese-Magoš Joane, koji su još 1976. godine, u svojim radovima iznijeli rezultate kao i perspektivu primjene pčelinjih proizvoda u liječenju hroničnog hepatitisa.

Iako jetra raspolaže zadivljujućom sposobnosti obnavljanja, to ne umanjuje njenu osjetljivost na bilo koji stres (hranidbeni, otrovni, nervni) i ukoliko su oni snažniji, učestaliji ili su dugo dejstvujući, doći će do funkcionalnog jetrenog ispada, kao i do poremećaja metabolizma svih ćelija i tkiva u organizmu.

Zbog svega toga, kako iznose i rumunski medicinski istraživači, sistemski primjenjeni pčelinji proizvodi daju izvanredne rezultate u terapiji hroničnog hepatitisa. Primjenjivali su matičnu mliječ u slučajevima hroničnih hepatitisa kao i kod evolutivnih agresivnih hepatitisa, koji su davali zajedno sa medom nakon čega je došlo do povećanja tjelesne težine oboljelih i do razvoja mišićnog tkiva, a u slučajevima vaskularno-dekompenziranih ciroza, povećao se efekat dijetetskog režima. Primjećeno je da su bolesnici dobro podnosili pčelinje prozvode i da se nisu javili prateći kontra efekti.

Ono što je još veoma bitno u svemu ovome je da se pri hepatičnim oboljenjima istovremeno javlja i pakreopatija, kod koje uzimanje rafinisanog šećera i veće konzumiranje proizvoda od brašna, narušava razmjenu ugljen hidrata, te je primjena pčelinjih proizvoda umjesto tih proizvoda apsolutno opravdana.