Primjena propolisa - literaturni podaci طباعة

Propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena. Aristotel ga pominje u svom radu "Govor Životinja" i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija. Ibn Sina (Avicena) je propolis nazvao "crnim voskom", a smatra se da su ga Inke koristile protiv upalnih procesa i jake temperature. U starom Egiptu najobrazovaniji ljudi tog vremena su bili poznavaoci medicine i hemije. Koristili su propolis za liječenje, za mumificiranje tijela umrlih faraona i uglednih ljudi. Također, propolis se koristio za konzerviranje namirnica.

Propolis je jako dobro koristiti u svrhu zacjeljivanja rana jer posjeduje antiseptičku, antivirusnu sposobnost, zaživljuje rane, stimuliše regeneraciju tkiva. Obloge od propolisa nije bolno skidati, jer se on ne lijepi za ranu. Efikasan je za liječenje kožnih bolesti.

Propolis djeluje protiv čireva, u malim količinama normalizuje sekretnu funkciju želudca. Reguliše rad digestivnog trakta i pozitivno utiče na crijevnu motoriku.

Propolis nema negativan uticaj na organizam. Propolis i preparati na njegovoj bazi imaju sljedeća tarapeutska dejstva: služe kao balzam, djeluju protiv svraba, antitoksični su, smanjuju arterijski pritisak, utiču na regeneraciju...

Propolis nalazi svoju primjenu i kod oboljenja sluzokože nosa, sinusa i disajnih puteva.